Državni dinar po stanovniku

Državni dinar po stanovniku je naziv indikatora kojim se upostavlja statističko praćenje finansijskih tokova prema lokalnim zajednicama (opštinama i gradovima) iz izvora koje predstavljaju budžetski korisnici, bilo lokalni ili centralni, direktni ili indirektni. Posmatrana godina u istraživanju je 2010. godina.

Budžetski korisnik je svako pravno lice koje svoje prihode bazira na poreskim izvorima direktno ili indirektno na bazi prava koja realizuje kod direktnog budžetskog korisnika. Tu spadaju državni organi i organi lokalnih zajednica i pokrajina, državni pravni subjekti u domenu zdravstva i obrazovanja i socijalni fondovi (državni subjekti penzijskog i socijalnog osiguranja). Finansijski tokovi prema lokalnim zajednicama predstavljaju izvršenje finansijskih obaveza od strane budžetskih korisnika bilo prema stanovništvu bilo prema pravnim licima koja ne pripadaju nomenklaturi budžetskih korisnika. Evidencioni, knjigovodstveni i statistički sistem na nivou pojedinačnih transakcija i teritorija koje pripadaju lokalnim zajednicama grada ili opštine nije zaokružena konfiguracija koja može direktno da pruži odgovor na postavljeni zahtev istraživanja, agregiranjem pojedinačnih transakcija. Zato je metodologija pošla od segregacije na dva skupa krajnjih korisnika novca iz fiskalnih izvora:
1) stanovništvo, čime su obuhvaćene neto zarade i druga primanja zaposlenih i penzije koje primaju penzionisana lica;
2) pravna lica koja nisu budžetski korisnici tj. njihov glavni izvor prihoda ne potiče iz fiskalnog sistema (bez obzira što mogu biti korisnici budžetskih sredstava preko npr. subvencija, stimulacija itd.) već iz realizovane proizvodnje ili pružanja usluga na tržištu.

Finansijske transakcije prema zaposlenima na lokalnim teritorijama (plate i primanja od rada) nije moguće obuhvatiti direktnom obradom podataka u evidencijama budžetskih korisnika pa je metodologija pošla od vrlo preciznih procena mase isplaćenih zarada i drugih primanja po teritorijama lokalnih zajednica na bazi prosečnih zarada i broja zaposlenih po pojedinim budžetskim korisnicima u opštinama i gradovima na osnovu statističkih izvora.
Za mase penzija po lokalnim teritorijama bilo je moguće izvesti agregatne podatke iz evidencije Penzijsko-invalidskog fonda (PIO fond).
Za skup pravnih lica koja nisu budžetski korisnici bilo je moguće izvesti agregatne podatke po teritorijama opština i gradova iz evidencije Uprave za trezor Republike Srbije koja operiše transakcijama preko nomenklature „korisnika računa Trezora“ (KRT).

Neophodno je razlikovati kanale i finalne korisnike budžetskih sredstava. Budžetski korisnici deo novca transferišu drugim budžetskim korisnicima te se ta sredstva vraćaju u konsolidovani budžet. Ostatak sredstava se transferiše preko računa korisnika u bankama, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim (nebudžetskim) licima.

Krajnji korisnici budžetskih sredstava mogu biti stanovništvo i vanbudžetski korisnici. Ka stanovništvu sredstva dolaze kroz zarade zaposlenih, socijalnu pomoć isplaćenu od stane budžetskih korisnika, penzije i slično. Sa druge strane ka vanbudžetskim korisnicima, recimo, teku izdaci za nabavku robe i usluga, otplata kamata i slično.

Izvori podataka za istraživanju su Republički zavod za statistiku i Uprava za trezor Republike Srbije.

Državni dinar po stanovniku na nivou Republike Srbije kada se posmatra nivo opšte države iznosi 139.9847,89 dinara. Poredeći iznose po regionima, za građane Beogradskog regiona izdvaja se veći iznos od republičkog i on iznosi 258.200,29 dinara po stanovniku, što je za 84,4% više od republičkog proseka. Sledi Region Vojvodine, gde se u proseku po stanovniku izdvaja 124.004,60 dinara, što ukazuje na iznos koja se nalazi ispod republičkog iznosa, a zatim i Region Zapadna Srbija i Šumadija (96.039,50) i Južna i Istočna Srbija (95.929,27) u kojima su izdavjanja daleko ispod republičkog proseka.

Kada se poredi republički prosek i iznos državnog dinara po stanovniku po oblasti, samo dve oblasti imaju veći iznos od republičkog proseka i to Beogradska i Južnobačka oblast, s tim da je Nišavska oblast gotovo na nivou Republike Srbije. Najniže u odnosu na republički prosek je u Pčinjskoj oblasti. Nejednak iznos državnog dinara po stanovniku po oblastima najizraženiji je u Regionu Južne i Istočne Srbije, gde se kreće u rasponu od 71.922,44 do 138.484,22 dinara.

Najniži nivo do kojeg je razložen iznos državnog dinara po stanovniku Srbije jesu pojedinačne opštine. Najviši iznos se izdvaja za opštinu Savski venac, dok se za opštinu Preševo izdvaja najmanja svota po stanovniku iz budžetskih sredstava. Opština Savski venac, za razliku od drugih opština, ima veći broj zaposlenih u odnosu na broj stanovnika koji imaju ličnu kartu sa prebivalištem u toj opštini (54.836 zaposlenih, 40.030 stanovnika).
U okviru  vodećih 10 opština našlo se 7 opština Beogradskog regiona, kao i Novi Sad, Rača i Crna Trava. Opština Crna Trava sa nešto više od 1500 stanovnika našla se među vodećim opštinama usled visokih iznosa isplaćenih neto zarada zaposlenima, penzija i transakcija preko Uprave za trezor u odnosu na broj stanovnika. U prilog tome govori i podatak da više od polovine stanovnika opštine Crna Trava čine zaposleni i penzioneri (ukupno ih je 806), što nije slučaj sa ostalim opštinama.
Među opštinama koje beleže najniže iznose našle su se opštine iz regiona Južne i Istočne Srbije i Šumadije i Zapadne Srbije, a u najvećem broju su to opštine koje pripadaju Braničevskoj i Mačvanskoj oblasti. Uočavamo da se među poslednjih 10 opština nije našla niti jedna opština iz Beogradskog regiona i regiona Vojvodine. Daljom analizom utvrđeno je da prosečan iznos novca koji se izdvaja za vodećih 10 opština iznosi 502.639 dinara, dok je u slučaju poslednjih 10 opština prosečan iznos manji za više od 10 puta i iznosi 43.755 dinara po stanovniku.

Prosek državnog dinara po stanovniku Srbije na republičkom proseku na godišnjem nivou iznosi 139.984,89 dinara. Dobijeni rezultati ukazuju da pojedine opštine imaju značajno veći budžetski dinar po stanovniku u odnosu na republički prosek. Na prvom mestu izdvaja se opština Savski Venac sa 1.646.305,20 din na godišnjem nivou, a razlog što je dinar po stanovniku u ovoj opštini više od deset puta veći od proseka u Republici jeste što se na ovoj opštini nalazi najviše budžetskih korisnika – državnih organa i zdravstvenih ustanova, kao i veliki  broj penzionera u odnosu na broj stanovnika (zaposlenih i penzionera ima oko 68.000,00 a stanovnika 40.000,00). Podsećamo da se, prema ovoj metodologiji, zaposleni prate prema mestu rada (zarade su alocirane prema mestu rada tj. prema adresi budžetskog korisnika, odnosno adresi pripadajuće lokalne jedinice), a mesto rada i mesto stanovanja se često ne podudaraju, posebno u velikim gradovima kao što su Beograd, Novi Sad, Niš, što je razlog za velika odstupanja budžetskog dinara po stanovniku od republičkog proseka u ovim gradskim opštinama (Stari Grad, Barajevo, Vračar, Palilula, Novi Beograd, Novi Sad, Zemun, Zvezdara, Niš, Užice).

Drugi razlog za „iskakanje“ nekih manjih opština je nepovoljna starosna struktura stanovništva, odnosno veliki broj penzionera u odnosu na broj stanovnika: tako u opštini Crna Trava čak 52% stanovništva je na „budžetskom dinaru“ (od 1.550 stanovnika 600 su penzioneri, a 200 ih radi u državnoj službi). Slična situacija je i u Boru (36%), Zaječaru (37%), u Senti (31%).

  • Štampaj